Pojam trauma označava povredu, ranu. Fizička trauma podrazumeva narušavanje anatomske strukture i potpuni ili delimični gubitak funkcije povređenog organa koji nastaje kao posledica delovanja mehaničkog spoljnog faktora.
Trauma glave je česta pojava kod dece i mlađih osoba. Najčešči uzroci su.
Poremećaji komunikacije (govora i jezika) kod traumatskih oštećenja mozga ispoljavaju nešto drugačiju kliničku sliku u odnosu na poremećaje komunikacije koji nastaju kao posledica cerebrovaskularnih oboljenja (moždanog udara).
Razlika se ogleda u tome što je kod traumatske etiologije reč o kognitivno-komunikativnom poremećaju, dok se kod cerebrovaskularnih oboljenja ređe javljaju ispadi u domenu kognitivnh funkcija. To podrazumeva ispade u domenu pažnje, pamćenja, mišljenja, organizovanja sadržaja. Svi ovi elementi su neophodni za govor i razumevanje govora.
Razlika je i u oblicima afazičkih sindroma. Kod traumatskih oštećenja češće su zastupljeni fluentni oblici afazija (anomička i transkortikalna senzorna afazija) odnosno češće se javljaju afazije sa tečnom govornom produkcijom, a dominantnim ispoljavanjem simptoma u imenovanju i razumevanju.
Deficiti u govoru
Deficiti u jeziku
Poremećaji kognitivnih funkcija
Vuković, 2010.
Logoped je stručnjak koji se bavi dijagnostikom i rehabilitacijom poremećaja komunikacije koji nastaju kao posledica traumatskih oštećenja mozga.
Pored logopeda, neuropsiholozi su važni članovi tima jer se u ovim stanjima često javljaju i poremećaji kognitivnih funkcija.
Porodica i društvo imaju važnu ulogu u životu ovih osoba. Njihova podrška je neophodna kako bi uspeli da pronađu kompenzatorne mehanizme ili da povrate izgubljene govorno-jezičke i kognitivne sposobnosti.